Muha u juhi | Mario Brkljačić

ULIČICA

ne duža od 100 metara
sa sjeverne strane
sapeta
nasipom i avenijom
a s južne
neboderom od 23 kata
razrovana i bez pločnika
s redom prizemnica s obje strane
i vrtovima ispred
stablima trešanja, marelica, krušaka i jabuka
s mačkama bez ogrlica za buhe
i psima koji ne smiju u kuću
to je moja uličica
i tu su moji susjedi; starci ostavljeni i bolesni, sa slikama na noćnim ormarićima sinova poginulih u ratu, i kćerima koje sve rjeđe navraćaju

jedino još s njima volim popričati
s tim starim prekaljenim borcima života
kojima mudrost nije u citatima nego u očima

* * *

sve što imam visi o paukovim nitima

unajmljen tavan i sutra ulica
nesiguran posao i sutra oglasnik
dug banci i sutra zatvor
loše zdravlje i sutra ludnica
samoća i sutra usamljenost

ulica
oglasnik
zatvor
ludnica
usamljenost

kad u mislima poredam te riječi
prvo se osmjehnem, a onda zamišljeno zurim pred sebe
i s rukama u džepovima jakne
zguren
glave usukane u ramena
koračam kroz noć
i pričam sam sa sobom

* * *

moj susjed je jučer posipao sol po dvorištu
zaželjeli smo si dobro jutro i popričali malo o zimi i ledu koji može biti opasan po život ako se okliznete i razbijete glavu, rekao je
doviđenja, pozdravio sam ga i otklizao na posao
tog poslijepodneva, na povratku kući, kad je ulica blistala u ledu i žutoj svjetlosti, a iz dimnjaka kuća je sukljao dim, primijetio sam da jedino iz njegova ne dimi
sutradan ujutro su ga našli ukočena u krevetu s pogledom zakovanim u sliku pokojne žene na noćnom ormariću