Ne mogu ga gledati takvog | Mario Brkljačić
BEZNAČAJAN
Bilo je toliko hladno da mi je iz babure potekla krv
Probudio sam se i ispuhao nos, onako, na jastuk
Mislio sam da se radi o šmrkljima
Okrenuo sam se prema zidu
Navukao poplun preko glave i prdnuo
Nogom sam odigao poplun da pustim smrad
Stresao sam se od ledare
Gledajte
Živio sam tada u potkrovlju i morao sam šparat to zlatno ulje
Dugo sam se pripremao skočiti na noge
I skočio sam napokon kao leopard
I kompletno obučen, kresnuo sam šibicom i zapalio fitilj
Gurnuo sam ga u komoru i gledao plamen koji je bio sunce u mojoj sobi
Onda sam dotrčao do zahoda
Dok sam pišao
Para se dizala iz školjke
Ugurao sam malog u gaće
Okrenuo se izići
Ali ostao sam zabezeknuto buljiti
U to okrvavljeno lice u ogledalu
Vani je cvilio susjedov pas, a voda u cijevima se zaledila
Sadržaj
LjubavPreko cijelog kreveta
Ne mogu ga gledati takvog
Djevojčice kojima su očevi pudrali guze i dječaci kojima su majke češkale jajca
Ljubite a onda se darivajte riječima utjehe
Eiffelovi tornjevi od šibica
Dućan poviše Blata
Jučer smo bili u lunaparku
Isus ne bi imao ništa protiv ovakvog Badnjaka, Džo
Mlad ljutit i uplašen
Heidegger u glavi studentice prekrasna tijela
Rođen glup
Mravi znaju zašto to rade
Metak u cijevi
E, momak, saću ti se najebati majke!
Nije dom a nije ni ulica
Jebem mater svemu
Kurac od čovjeka
Kako me Ludi Konj razbio u katedrali
Nemreš dušom platit ljubav
On čeka jer nema što drugo raditi
4. siječnja 1987.
Začuo sam Škoru i plač sina
Lijepo je piti sam u Parku mladenaca
Pred kišu
Jebo sam im mater
Tamna strana svjetla
Čovjek brije
Napušeni lirski subjekt na godišnjem odmoru
Mirna
Božić
Mržnja prema ljudima i ljubav prema životinjama
Igraju bijeli protiv sivih
Na radiju Marija
Vino koje miriše na grožđe
Daj kratko, što kraće
Sol zemlje
Poezija godišnjeg odmora
Beznačajan
Napušen u Mliječnom putu
Impresum