Ne mogu ga gledati takvog | Mario Brkljačić
HEIDEGGER U GLAVI STUDENTICE PREKRASNA TIJELA
Ona je studirala filozofiju
A ja sam radio kao stolar
Socijalizam je bio zlatno doba
Za dvije plaće kupio sam žutog kadeta i kazetofon
I hrpu kazeta pankerskih idola
Jedne večeri uzeo sam bocu viskija
U duty free shopu hotela Intercontinental
Sjeo u pilu i odvezao se k njoj
Zbog nje sam se čak učlanio u knjižnicu
I čitao sam doma tog Sartrea koji se žalio na mučninu
A nigdje nije radio za razliku od Bukowskog
Sartre je samo pisao, sisao dude mladih studentica i držao govore na sveučilištima širom svijeta
Taman kad sam malo polovio što ga je to mučilo
Željka mi reče da se njen novi bog zove Heidegger
I ja sam rekao Hajde, uzet ću nešto od njega
I tog sam popodneva listao doma njegovu debelu knjigu
O kraju filozofije i nisam kužio ništa
Parkiravši se iza njene zgrade pustio sam Ramonese i pomislio da će mi Željka ovaj puta napokon dati i kad sam je ugledao kako se spušta stepenicama
U dugom kožnom crnom kaputu
Ostao sam bez daha i krvi u glavi
Sjela je i poljubila me, a onda je prekrižila noge
I ja sam se zabuljio u crne čarape i crnu minicu
I onda sam ubacio u rikverc i sjurio se na cestu zakočivši ručnom
Bez pitanja pojurio sam prema Bundeku i ona me pitala Šta ćemo tamo?
i ja sam rekao Gledat ćemo patke i piti viski, i izvadio sam bocu
Danielsa i postavio je među noge i odvrnuo čep i otpio gutljaj
I ona je otpila gutljaj
I ja oštro skrenem na šljunčanu stazu i zavučem auto u grm
I otkopčam šlic i spustim njeno sjedalo i ona u padu reče Šta ti je?
I ja sam rekao Ništa, jebote, šta bi mi bilo? i svukoh jebene hlače
I ona reče Ma, pusti me! i ja viknuh Daj, Željka, pičke!
I ona reče Neću, tek smo desetak puta izišli skupa,
I ja sam pomislio da me zajebava i krenuo sam glavom u njene sise
I ona me odgurne i onda opet krenem glavom među njene noge
I zubima počnem trgati najlonke i gaćice i ona me udari šakom
I prstenom mi raskrvavi uho i ja, snažan tada ko gorila, razmaknem joj noge ko da su lutkine i iskidam minicu i gaće i jebene čarape i ona počne vikati i ja počnem vikati Zašto, Željka, koji kurac, vičeš!
I skočim na koljena i lupim glavom o krov
I vidim nekog starca pokraj auta kako drka i viknem mu da se gubi
A tip se krezub smije i još jače šlajfa i ja promumljam Ne mogu vjerovati, i ona
Počne plakati i reče Mario, ti si đubre i debil, i reče Ti znaš da mi je tata oficir, i
Ja sam stajao nad njom i rekao joj Željka, ti si kurva i sigurno se jebeš s nekim drugim!
I onda otvorim naglo vrata i roknem drkadžiju šakom u čelo i on pade na leđa
ko fosna i ja se zabuljim u njegovu karinu i kad sam se okrenuo Željke više nije bilo
Sjeo sam za volan i zapalio cigaretu
Drkadžija se pridigao
Imao je lovački nož u ruci
Sadržaj
LjubavPreko cijelog kreveta
Ne mogu ga gledati takvog
Djevojčice kojima su očevi pudrali guze i dječaci kojima su majke češkale jajca
Ljubite a onda se darivajte riječima utjehe
Eiffelovi tornjevi od šibica
Dućan poviše Blata
Jučer smo bili u lunaparku
Isus ne bi imao ništa protiv ovakvog Badnjaka, Džo
Mlad ljutit i uplašen
Heidegger u glavi studentice prekrasna tijela
Rođen glup
Mravi znaju zašto to rade
Metak u cijevi
E, momak, saću ti se najebati majke!
Nije dom a nije ni ulica
Jebem mater svemu
Kurac od čovjeka
Kako me Ludi Konj razbio u katedrali
Nemreš dušom platit ljubav
On čeka jer nema što drugo raditi
4. siječnja 1987.
Začuo sam Škoru i plač sina
Lijepo je piti sam u Parku mladenaca
Pred kišu
Jebo sam im mater
Tamna strana svjetla
Čovjek brije
Napušeni lirski subjekt na godišnjem odmoru
Mirna
Božić
Mržnja prema ljudima i ljubav prema životinjama
Igraju bijeli protiv sivih
Na radiju Marija
Vino koje miriše na grožđe
Daj kratko, što kraće
Sol zemlje
Poezija godišnjeg odmora
Beznačajan
Napušen u Mliječnom putu
Impresum