Ne mogu ga gledati takvog | Mario Brkljačić
IGRAJU BIJELI PROTIV SIVIH
S crnim je bio 120
S crvenim 80
Uzeo sam bijelog s crvenim ribizima
Prodavačica ga je stavila u kutiju keksa
Čekao sam tramvaj kod Muzeja za umjetnost i obrt
Padala je kiša i ulicama se vukla žuta magla
Kroz rupu na kutiji zirkao sam unutra
U njegovu njuškicu
Nije djelovao uplašenim
Sada ležim i gledam utakmicu
Igraju bijeli protiv sivih
Rulja je u ekstazi
Treneri skaču na teren
Nose fine crne kapute
Naočale od 1000 eura
Cipele od koža teladi
Igrači krivih nogu i uskih čela
Jure po travi tamo-amo
Književnici vole nogomet
I plavuše
Ne sudite loptačima
Riječima
Ovaj bijeli sa crvenim ribizima
Dremucka mi na prsima
Jeo je bananu i Domaćica kekse
Pio vode iz dudice
U polusnu trza šapicom
Pomišljam kako
Sanja travnjak
Neopisivo mi je neugodno
Slušati izjave nogometaša
Pa okrećem na Dnevnik
I isključujem ton
Svijet gori
Sadržaj
LjubavPreko cijelog kreveta
Ne mogu ga gledati takvog
Djevojčice kojima su očevi pudrali guze i dječaci kojima su majke češkale jajca
Ljubite a onda se darivajte riječima utjehe
Eiffelovi tornjevi od šibica
Dućan poviše Blata
Jučer smo bili u lunaparku
Isus ne bi imao ništa protiv ovakvog Badnjaka, Džo
Mlad ljutit i uplašen
Heidegger u glavi studentice prekrasna tijela
Rođen glup
Mravi znaju zašto to rade
Metak u cijevi
E, momak, saću ti se najebati majke!
Nije dom a nije ni ulica
Jebem mater svemu
Kurac od čovjeka
Kako me Ludi Konj razbio u katedrali
Nemreš dušom platit ljubav
On čeka jer nema što drugo raditi
4. siječnja 1987.
Začuo sam Škoru i plač sina
Lijepo je piti sam u Parku mladenaca
Pred kišu
Jebo sam im mater
Tamna strana svjetla
Čovjek brije
Napušeni lirski subjekt na godišnjem odmoru
Mirna
Božić
Mržnja prema ljudima i ljubav prema životinjama
Igraju bijeli protiv sivih
Na radiju Marija
Vino koje miriše na grožđe
Daj kratko, što kraće
Sol zemlje
Poezija godišnjeg odmora
Beznačajan
Napušen u Mliječnom putu
Impresum