Ne mogu ga gledati takvog | Mario Brkljačić
JEBEM MATER SVEMU
Snijeg je padao kao da gore netko ljušti stiropor
I ja sam kuhao jaja i mrvio kruh u tanjur
Odnio sam ga na prozor i pljunuo na cestu
Ja hranim golubove jer nemam djece
I pijem previše jer sam glup
I mrzim ljude jer se trude da bude tako
Zatvorio sam prozor i zapalio cigaretu
Iz frižidera sam izvadio bocu jako lošeg vina i otpio gutljaj
Sjeo za stol i zapalio cigaretu i natočio vino u čašu
Razmišljao sam o snijegu i o tome kako sam sam
Stvarno… filozofski rečeno, jebeš sve redom;
snijeg koji je padao, golubove koji su gutali kruh, bijelo vino koje je smrdjelo na lak za parkete, tranzistor s kojeg je cvilio jedan od onih proračunatih domoljuba, jaja koja su poskakivala u vodi koja je ključala, taj glupi sat iz kojeg je iskočila kukavica otpjevavši ponoć
Sadržaj
LjubavPreko cijelog kreveta
Ne mogu ga gledati takvog
Djevojčice kojima su očevi pudrali guze i dječaci kojima su majke češkale jajca
Ljubite a onda se darivajte riječima utjehe
Eiffelovi tornjevi od šibica
Dućan poviše Blata
Jučer smo bili u lunaparku
Isus ne bi imao ništa protiv ovakvog Badnjaka, Džo
Mlad ljutit i uplašen
Heidegger u glavi studentice prekrasna tijela
Rođen glup
Mravi znaju zašto to rade
Metak u cijevi
E, momak, saću ti se najebati majke!
Nije dom a nije ni ulica
Jebem mater svemu
Kurac od čovjeka
Kako me Ludi Konj razbio u katedrali
Nemreš dušom platit ljubav
On čeka jer nema što drugo raditi
4. siječnja 1987.
Začuo sam Škoru i plač sina
Lijepo je piti sam u Parku mladenaca
Pred kišu
Jebo sam im mater
Tamna strana svjetla
Čovjek brije
Napušeni lirski subjekt na godišnjem odmoru
Mirna
Božić
Mržnja prema ljudima i ljubav prema životinjama
Igraju bijeli protiv sivih
Na radiju Marija
Vino koje miriše na grožđe
Daj kratko, što kraće
Sol zemlje
Poezija godišnjeg odmora
Beznačajan
Napušen u Mliječnom putu
Impresum