Ne mogu ga gledati takvog | Mario Brkljačić

JEBO SAM IM MATER

Lakše ranjen s nekoliko štok piva u krvi
I rukama duboko u džepovima jakne
Usukane glave
U stopu sam pratio smetlara koji je velikom kandžom
Zamahivao desno-lijevo
Čisteći od lišća moj put, a iz usta mu sukljaše zaparene psovke
Dok su tamnocrvene špekule frcale naokolo
Odskakujući u noć koja se širila poput mojih zjenica

Upaljačem sam zagrijao bravu i otključao zaleđena vrata
U kazić sam ubacio mladog Cavea i uvukao se u vreću

Sibirska je jeza te zime dotakla Zagreb, a kurvini me sinovi izbaciše iz stana
Sve što sam imao bilo je na zadnjoj klupi
Sjedio sam za volanom i čekao da led ukoči moj pogled
Imao sam bocu jeftine votke i flomasterom bi povukao crtu koju nisam prelazio da me ne nađu ujutro hladna
Bio sam taman toliko pijan da sam mogao odagnati mržnju i misao o bogu

Ujutro sam zbacio vreću sa sebe i izišao iz auta
U birtiji sam oprao lice naručio duplu kavu i stao buljiti kroz prozor
Gledao sam Djeda Božićnjaka kako vozi tramvaj prepun vesele djece
I tramvaj je zvonio i djeca su vikala i mahala mi i plazila jezik

I ja sam im jebao mater