Ne mogu ga gledati takvog | Mario Brkljačić
KAKO ME LUDI KONJ RAZBIO U KATEDRALI
Kad sam uletio u mrak
Trebalo mi je vremena da mi se oči
Prilagode šarenim trakama svjetla s vitraja
Pobjegoh ljutitom Konju
Koji me presreo kod Harmice
Tražeći pare ili drogu
Stajao sam i gledao uvis
Njušio sam vlagu
I dim voštanica u nosnicama
Ja sam pas
Mater običan ateista
I ne razumijem se u ova ulja na platnu na zidovima
Nepoznatih mi majstora kiča
Niti u nebo na plavu stropu osuto zvjezdicama od zlata
U katedrali
Treba opreza
Da se korak ne spotakne
O leđa klečećeg sluge
Koji je okrenuo glavu i pogledao me
Očima uplašene životinjice
Pardon, čovječe, nisam te vidio, mračno je ovdje, promumljah
A to biće se vratilo u svoj zgrčeni šuteći strah
Od Boga koji prebivaše u kamenu i vosku
Krenuo sam prema klupi
Praćen lupom izglodanih peta
Čizama
Sjeo sam na crvljivu klupu
I gledao oltar
I kalež ponuđen
Žednome Kristu od porculana
Iza svega
Postoji bol i postoji šutnja
Opet i naznaka
Goleme buke neznanja
Što si ti?
Budala što se kreće unutar kruga?
Cirkuski tigar ugaslih očiju?
Ili disk-džokej žestoka ritma?
Konj koji čeka svoj plug i svoga orača?
Ili tražitelj zaklona pred preprodavačem
Horsa kojemu ostadoh dužan lovu?
Molim te ne puštaj ga unutra
Ako Boga znadeš i imaš milosti jer
Ljutiti Konj se ne obazire kad nanjuši paru i strah žrtve
On samo revno spušta svoje teške šake optočene pečatnjacima na glavu dužnika
Kojem ni molitve ne pomažu, ni lipteća krv iz arkada
Kriste Bože, kako sam se stresao kad začuh
Tupe udarce poznata mi koraka
Okrenuh glavu i vidjeh ga na ulazu
U svjetlećoj kugli
Bio je crn, moćan i mističan i nadasve
Spreman da me zakuca na križ
Utopi u krstionici
Razbije čelo na mramoru oltara
Stegne mi vrat lancem
Uzme svoj novac
I s osmijehom na licu išeta na ulicu
Sadržaj
LjubavPreko cijelog kreveta
Ne mogu ga gledati takvog
Djevojčice kojima su očevi pudrali guze i dječaci kojima su majke češkale jajca
Ljubite a onda se darivajte riječima utjehe
Eiffelovi tornjevi od šibica
Dućan poviše Blata
Jučer smo bili u lunaparku
Isus ne bi imao ništa protiv ovakvog Badnjaka, Džo
Mlad ljutit i uplašen
Heidegger u glavi studentice prekrasna tijela
Rođen glup
Mravi znaju zašto to rade
Metak u cijevi
E, momak, saću ti se najebati majke!
Nije dom a nije ni ulica
Jebem mater svemu
Kurac od čovjeka
Kako me Ludi Konj razbio u katedrali
Nemreš dušom platit ljubav
On čeka jer nema što drugo raditi
4. siječnja 1987.
Začuo sam Škoru i plač sina
Lijepo je piti sam u Parku mladenaca
Pred kišu
Jebo sam im mater
Tamna strana svjetla
Čovjek brije
Napušeni lirski subjekt na godišnjem odmoru
Mirna
Božić
Mržnja prema ljudima i ljubav prema životinjama
Igraju bijeli protiv sivih
Na radiju Marija
Vino koje miriše na grožđe
Daj kratko, što kraće
Sol zemlje
Poezija godišnjeg odmora
Beznačajan
Napušen u Mliječnom putu
Impresum