Ne mogu ga gledati takvog | Mario Brkljačić

KURAC OD ČOVJEKA

 

Baš sam jeo bake rolls s okusom sezama
I čekao da miš napokon uđe u vršu
Đubre mi nije dao spavati cijelu noć
I ja sam popio sedam konzervi i s prozora gledao zvijezde
I pomislio sam kako bi nebo bilo lijepo da ih nema

Nedostaju li one kome?

I slušao sam tog miša kako gricka ostatke kruha
I kako juri sobom i gredama
I kako ruši prazne konzerve kod ormara
I tako… moj je život eksplicite poezija

Onda sam još razmišljao o životu općenito
Onako, kao neki filozof
Ali, nije me išlo jer sam glup
I moja metafizika ne ide dalje od straha od prvog u mjesecu
I tako… ja sam goli kurac od čovjeka

I, velim, baš sam jeo bake rolls s okusom sezama
Kad sam začuo lupanje na vratima

I viknuo Pička mu materina, ko je?! i otišao sam otvoriti vrata
I, kao u lošoj pjesmi, nikog nije bilo
Na nebu bez sunca, na pustoj ulici

I vratim se u sobu i viknem
Daj, barem ti, đubre, uđi unutra!

I znam da mi nećete vjerovati
Ali, kad sam prišao vrši vidjeh ga kako
Skroz kul proždire komad špeka

Pustio sam ga da se najede
A onda sam ga odnio gazdaričinom Črnom Tomeku

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.