Ne mogu ga gledati takvog | Mario Brkljačić

LJUBITE SE A ONDA DARIVAJTE RIJEČIMA UTJEHE

Njeno je tijelo porculanski Buda na mojim prsima
Nemam pojma kako se tu našao i ona želi čuti Songs For Drela
Sada prekopava po pločama i diskovima
Zabacuje glavu, rukom prolazi kroz dugu kosu boje hašiša, smije se
Pokreti su joj izlomljeni i figurice božanstava padaju na sag
A meni nije jasno kakva je to trava koja snijeg pretvara u lampice
Lampice u vatru, a vruće je, prokleto je vruće ovdje i nema zraka
Ona sjeda na sag, ploče su teške, neke ispadaju iz ovitaka
Kao crna sunca, presijavaju se na plamenu svijeća, kotrljaju se do zida, padaju na parket
Uzimam bocu vina, otpijam gutljaj, milujem Budu
Tonem i izranjam iz neke vruće magme, pitam je za led, no ona me
Ne čuje, smije se, a i ja ubrzo zaboravljam što sam rekao
Ona je bijela, gola i smiješna dok predano traži ploču
A ja sam čas sretan, čas uplašen, gladan i žedan
Nemam pojma o čemu da pričam, a htio bih nešto započeti
Krenuti s nekom rečenicom, reći nešto obično…
Kao Lijepo je ovdje ili Tu nema zraka, ali ona me pogleda
I reče Koju ploču tražim? i utopi se u smijehu
I Buda pade s mojih prsa i ja se sav zalijem vinom
Lampice gore bijelo i plamen svijeća titra i izdiže se do stropa