Ne mogu ga gledati takvog | Mario Brkljačić

MIRNA

Šljaka drugu na okretištu tramvaja
Vrti lepinje na masti
Kaže: Mario, trideset šest godina svi me odreda jebu u zdrav mozak!
Nalakćen na pult, ljušteći pivo iz konzerve, kažem joj: Daj, Mirna, požuri i dobro posoli luk!
Mirna nije lijepa
Da preživi mora trpjeti poljevače ulica, tupe vozače noćnih tramvaja, gladne studente praznih glava, podle taksiste, retardirane skinse
Ma, još i svu ostalu ološ grada
Mirna ima sobu u potkrovlju s druge strane potoka
Noću sluša kreketanje žaba i jecaje žena u stanu ispod
Život je, Mario, đubre! reče Mirna
Ja šutim i čekam svoje meso
Mene nije briga
Ono što trebam je zadovoljiti potrebu; utažiti žeđ i napuniti želudac
Imam taman za to; trideset pet kuna i trideset devet usranih godina
Mirna nije lijepa da živi život
Poput kučki iz žurnala