Ne mogu ga gledati takvog | Mario Brkljačić
MRŽNJA PREMA LJUDIMA I LJUBAV PREMA ŽIVOTINJAMA
Ima dana kad mrzim punim plućima
Hodam uokolo i sikćem;
Sve vas mrzim, ljudi
Odvratni ste, pička vama materina
Zla ste bića
Množite se kao štakori
Jedete strvine
Jebete leševe
Vaše jezičine jesu grozno cijukanje
Vaše prljave kože uljite Emporio Femmeom i Boss in Motionom
Mržnja je snažnija od ljubavi
Ona postoji samo u stihu
Opet
Ima dana kad volim
Ljubav
Kad mrzim mržnju
Hej, ti! Đubre!
I ti! Pjesniče!
Što sviraš sevdah na nožu
Ti, s violinom na ramenu i plastičnom nogom
Gad koji zatvara vrata Raja za sobom
24 V, 150 KS, krunica na retraču
Ima dana kad volim
Sebe sama
Psa bez jednog oka
Umirućeg goluba
Mačku s tri noge
Nebo koje sklapa krila od nafte
Opet
Ima dana
Kad sam normalan
Poput
Upravitelja
Stambene
Zgrade
Sadržaj
LjubavPreko cijelog kreveta
Ne mogu ga gledati takvog
Djevojčice kojima su očevi pudrali guze i dječaci kojima su majke češkale jajca
Ljubite a onda se darivajte riječima utjehe
Eiffelovi tornjevi od šibica
Dućan poviše Blata
Jučer smo bili u lunaparku
Isus ne bi imao ništa protiv ovakvog Badnjaka, Džo
Mlad ljutit i uplašen
Heidegger u glavi studentice prekrasna tijela
Rođen glup
Mravi znaju zašto to rade
Metak u cijevi
E, momak, saću ti se najebati majke!
Nije dom a nije ni ulica
Jebem mater svemu
Kurac od čovjeka
Kako me Ludi Konj razbio u katedrali
Nemreš dušom platit ljubav
On čeka jer nema što drugo raditi
4. siječnja 1987.
Začuo sam Škoru i plač sina
Lijepo je piti sam u Parku mladenaca
Pred kišu
Jebo sam im mater
Tamna strana svjetla
Čovjek brije
Napušeni lirski subjekt na godišnjem odmoru
Mirna
Božić
Mržnja prema ljudima i ljubav prema životinjama
Igraju bijeli protiv sivih
Na radiju Marija
Vino koje miriše na grožđe
Daj kratko, što kraće
Sol zemlje
Poezija godišnjeg odmora
Beznačajan
Napušen u Mliječnom putu
Impresum