Ne mogu ga gledati takvog | Mario Brkljačić

NE MOGU GA GLEDATI TAKVOG

 

Dugi, dosadni blagdani.
Ničeg uzvišenog za što bi se valjalo boriti osim za goli život.
Sada kad sam pokopao Donkija ležim sam u krevetu i gledam na televiziji junake američkih provincijskih gradića.
Momke s fudbalerkama i puškama u rukama.
Piju pivo iz konzerva, sjede na bačvama za naftu i gađaju vrtne patuljke.
Vježbaju oko za lov na jelene, košute i zečeve.
Oni baš vole ubijati nemoćne, a svojih se šefova boje više od sebe samih.
Amerika, to je gola istina – metak čeka svakoga od njih.
Nedostaje mi Donki. Moj veseli zec.
Kad prođu ovi blagdani morat ću kupiti drugog, kad već nemam novaca za ženu, a prazan je krevet kao život bez djece.
Ne mogu ga gledati takvog.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.