Ne mogu ga gledati takvog | Mario Brkljačić

PRED KIŠU

Oblaci su se navukli preko grada
Tramvaji su neredovito
Ulijetali na stanicu ispod moje zgrade
Susjed od ispod je rušio pregradni zid

Baš sam razrezao krvavicu
I na viljušku namotao prisiljenog zelja kad je dolje
Puklo

Na komadu ceste između dva slupana automobila
Porazbacane igračke;
plišani zec, jastučić u obliku srca, krunica, Glorija, kutija prve pomoći…
Ratkapa koja je nastavila svoj put

Vozači su izišli iz svojih krševa
I svaki je zurio u vlastitu štetu

Oko njih počeše se okupljati djeca, penzioneri i domaćice

Tipu iz Fieste je pukla nosna kost
Onom iz Fiata je ispao mobitel iz džepa šulje
Kad se sagnuo podići srce
Počela je padati kiša