Ne mogu ga gledati takvog | Mario Brkljačić
ZAČUO SAM ŠKORU I PLAČ SINA
Nekad je bio divlji panker
Anarhistički pas
Buntovnik s razlogom više
Pio je gin i vino i pušio i smijao se i risao najbolje grafite
Fasade su bile premalene za njegov bijes
Danas su stvari posvema otišle u jad
Rintanja za male novce i krupne gazde
Koje nikad ne vidiš ali oni su tu
Ne boj se, oni su tu, kažem
Spremni i zli i bez srca ali s Kristom na njemu
Prate svaki tvoj korak i znaju što misliš
Njuše tvoj strah dok ispijaju viski
Iz usta plavih djevojaka bujnih sisa
Nekad je bio divlji panker
A kad sam jučer prolazio ispod prozora stana Divljeg Džina
Začuh Škoru i plač sina i glas njegove žene i njegov
I šmugnuh za ugao i požurih do kioska i uzeh dvije konzerve piva
I dvije kutije cigareta i mali pelinkovac i krenuh potražiti neku klupu
Na zabačenom mjestu
Sadržaj
LjubavPreko cijelog kreveta
Ne mogu ga gledati takvog
Djevojčice kojima su očevi pudrali guze i dječaci kojima su majke češkale jajca
Ljubite a onda se darivajte riječima utjehe
Eiffelovi tornjevi od šibica
Dućan poviše Blata
Jučer smo bili u lunaparku
Isus ne bi imao ništa protiv ovakvog Badnjaka, Džo
Mlad ljutit i uplašen
Heidegger u glavi studentice prekrasna tijela
Rođen glup
Mravi znaju zašto to rade
Metak u cijevi
E, momak, saću ti se najebati majke!
Nije dom a nije ni ulica
Jebem mater svemu
Kurac od čovjeka
Kako me Ludi Konj razbio u katedrali
Nemreš dušom platit ljubav
On čeka jer nema što drugo raditi
4. siječnja 1987.
Začuo sam Škoru i plač sina
Lijepo je piti sam u Parku mladenaca
Pred kišu
Jebo sam im mater
Tamna strana svjetla
Čovjek brije
Napušeni lirski subjekt na godišnjem odmoru
Mirna
Božić
Mržnja prema ljudima i ljubav prema životinjama
Igraju bijeli protiv sivih
Na radiju Marija
Vino koje miriše na grožđe
Daj kratko, što kraće
Sol zemlje
Poezija godišnjeg odmora
Beznačajan
Napušen u Mliječnom putu
Impresum