Nikad nije plesao pogo | Mario Brkljačić

BOKSAČKA VREĆA UMJESTO OBITELJSKOG PORTRETA

 

1.

01:01
na digitalnom je satu na nahtkaslu
ne mogu spavat
puna je soba mjesečine
unutra je 30 celzijusa
i jedno golo oznojeno tijelo
na smrdljivoj mokroj plahti
tijelo koje onemoćalo pušta uzdahe
i vjetrove

 

2.

ležali smo u toj kući
na periferiji Padove
sa stropa visi boksačka vreća
na zidovima grafiti
plinska peć šišti
slušali smo hihotanje kurvi na ulici
pokrij se preko glave da ti miš ne uleti u usta, reče mi frend
okrene se prema zidu i nestane ispod flekavog popluna
takvi su to bili dani;
ramones, iggy pop, gbh, motorhead, exploited, stooges, black flag, sonic youth, pixies…
nestalni fizički poslovi
glancanje šankova
uličarenje
naviknuti da gubimo
mi nismo žudili za;
stalnom ženom
psom sjajne dlake
karijerom
izletima u prirodu
ručkovima s roditeljima
izlaskom na izbore
novom kućom
autom ispred
pokošenom tratinom
alarmom na ulaznim vratima
policama životnog osiguranja
uplaćenim ratama mramorne grobnice
malenim nasljednikom u svilenoj pidžami

 

3.

GABBA GABBA HEY HEY!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.