Nikad nije plesao pogo | Mario Brkljačić
KUBA, KOJA GUBA
Ljeto je, a u našem potkrovlju je neopisivo.
Goli ležimo na kauču, slušamo Compaya Segunda.
Ja kažem: Eh, Kuba!
Ona šuti.
Ja kažem: Eh, polja zelenog pigmaliona!
Ona i dalje šuti.
Ja kažem: Eh, cigare!
Ona ništa ne kaže.
Zato ja kažem: Eh, socijalizam!
Ona sveudilj šuti.
Ja ne šutim, ja kažem: Eh, rum!
Pa dodam: Eh, Hemingway i sabljarke!
Ona kaže: Samoubojstvo.
Sadržaj
21 gramdok trčim prema remizi
život
pederčino, ni za to nemaš jaja!
Dati otkaz i otići na pivo
ubijati
glumac
život je miš kojeg ni ne stigneš zgrabit
stalna borba
veliko i malo
smijem se
oprez, pada žbuka
koji je ovo kurac!
svi smo samo ubojice
sestra agneza
mrtvac u armanijevom odijelu
akvarij
Uskrs
dim, vatra, voda, duga
jel ti smetam?
pokušati upravljati
biti jadan i furati se na naciste
neonski pločnici
duboka rana na vratu
boksačka vreća umjesto obiteljskog portreta
red hot chili peppers
odlazak u rano jutro
strah
kao bolest bez simptoma
upravo se zaklinješ na vječnu ljubav
susret
I ja sam se smijao
Na tripu
prazni tramvaji kruže gradom
svetinje
do posljednjeg daha
190 mrtvih kuna
Bruno i Andreja
Pogledati u nebo, krenuti niz ulicu
naši mrtvi očevi i pijane majke
rekla je kako joj je svega dosta
pas s jednim okom
fuck off! pjesnici
Ona šuti i gleda me ravno u oči
na sreću, san
nitko nas nije pitao: želite li ovako?
hej hombre nama je 37!
Nikad nije plesao pogo
umorna sam od tvojih gluposti
pjesnici čuče iza snajpera
Kretanje stvari
željezni boem gleda ljude koji jedu hambije
Držati sve pod kontrolom osim vlastitog sina
opet na ulici
tužno je znati
hajde, to je okej
ima boga, nema boga, ma ko ga jebe!
ti gordi momci ne kuže da je stvar mrtva
Umrli su Ramonesi
Kuba, koja guba
ljudi su tu samo da te sjebu
mali veliki prasak
Impresum
