Nikad nije plesao pogo | Mario Brkljačić

KUBA, KOJA GUBA

 

Ljeto je, a u našem potkrovlju je neopisivo.

Goli ležimo na kauču, slušamo Compaya Segunda.

Ja kažem: Eh, Kuba!

Ona šuti.

Ja kažem: Eh, polja zelenog pigmaliona!

Ona i dalje šuti.

Ja kažem: Eh, cigare!

Ona ništa ne kaže.

Zato ja kažem: Eh, socijalizam!

Ona sveudilj šuti.

Ja ne šutim, ja kažem: Eh, rum!

Pa dodam: Eh, Hemingway i sabljarke!

Ona kaže: Samoubojstvo.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.