Nikad nije plesao pogo | Mario Brkljačić

UPRAVO SE ZAKLINJEŠ NA VJEČNU LJUBAV

prošle su tri godine
kako sam odselio iz tog kvarta

ponekog iz stare škvadre susretnem u tramvaju
u nekim birtijama u gradu
a ponekad razmijenimo i sms
(ništa spektakularno, tek toliko da se uvjerimo da smo još živi)

ne volim se vraćat na mjesta na kojima mi je bilo dobro
ne volim čak ni svratit u kvart u kojem sam proveo djetinjstvo

ne, ne radi se o uspomenama, iako, nakon svega
to je jedino što nam ostaje

hoću reći… ma, nije važno

u crkvi sam bio dvaput u životu
krštenja se, naravno, ne sjećam, to je prvo
drugi sam put u njoj našao utočište
pred drotovima:
zurio sam u kipec Marije Djevice?
i čekao da padne noć
sjećam se krezubih baba u crnini
i njihovih voštanih profila
sumnjam da su te babe bile sposobne i u što vjerovati

e sad, frend se ženi i mi stojimo pred crkvom
i skupljamo se kao demonstranti pred zgradom vlade

veljača je i hladnoća opako steže:
grad se pretvara u maketu od leda

Dado Panker stoji na stepenicama i burleskno maše trobojnicom

nerviraju me tamburaši
pa se pridružujem ekipi smotanoj oko jointa
(pijem Jeger dok čekam svoj red)

stiže i Deva Egzistencijalist, uzima mi bocu iz ruke
i kaže da je šest dana bio u čistilištu
da se Mićo bacio sa zgrade
da je Goga u komuni u Španjolskoj
da… (tu je stao jer mu je Svinja uvalio pljugu u čube)

imam problema s mjehurom i čim nešto popijem moram pišat
(znam da je bogohulno ali morao sam to obaviti na zidu crkve)

vratim se

kao u nekom filmu ispred crkve više nikog nema
osim nepoznatog mi tipa koji upravo poteže iz boce ostavljene pokraj ulaza

uđem u crkvu i sjednem na klupu
(unutra je hladno kao i vani)

na trenutak pomislim na Boga
(red je, jebiga, kad sam već tu: šta ćete, i ja robujem konvencijama)

ali, ono što me stvarno plaši nije On, već to što sve češće na ružan način izlazim iz zajednice
(vjerujem u to da poslije tridesete čovjek mora htjeti što više biti sam)

to sam i učinio
baš u trenutku kad su se mladenci zaklinjali na vječnost, ljubav, itd.

ko zadnji papak ušuljam se u noć
i krenem u prvu birtiju na pivo i lozu

nakon pete
više ne osjećam pete
ali ljudi moji stvarno uživam u vlastitom društvu
i smijem se konobaričinoj opasci ubijaju me ove subote!
upućenoj nekom s druge strane telefonske žice