Postanak ptica | Ana Brnardić

SREĆA II

Čak i u svem ludilu,
u olinjalom kaputu živčanog sloma
s kojeg vise tužni konci,
bila sam sretna.
Usne su mi nabubrile od lude rose,
kapljice sreće s mjeseca izbile na čelu.
Zalutala bova na hladnoj površini jezera,
uvelo sunce u bakinoj bašti,
otkotrljala se u noćno podne jabuka s otiskom lica
na dan kad meteori vise
s bijelog vrata.

Iznad drvenog ulaza u manastir divlji rogovi sreće
zabijeni čavlima, natašte, s prvom svijećom
prstima ugašenom
na grančici stabla koje moli.