Valcer zmija | Ana Brnardić
DNO MORA
Sad sam u srcu svoje želje. Treba htjeti najviše. Nemam više nečega što je nepovratno nestalo. Postala sam obična, poput crvenog u lubenici. Veliki morski sustav. Kao čahure polegle po dnu mora koje su ispod traženja plodova i školjaka. Jedan je pjesnik pisao o svemu tome. Profesor na sveučilištu pričao je o dnu barke koje je nevidljivo: ono koje stalno gleda u dubinu mora ili nadgleda tirkizno kamenje u luci.
Sloboda: ako se osjeti njezino nedostajanje treba nježno pomaknuti prstima: zrak je prostrujao, nešto se promijenilo na površini čahure dagnje. Nešto bitno: uvijek tu, u brazgotini sa strane. Uvijek. Nekada kad puše vjetar, ili kad čuješ silazak prozirnih stopala…
Sadržaj
HOTEL S GLAZBENICIMAKuc kuc
Kuća s devet Julija koje se spremaju na počinak
Hotel s glazbenicima (I.)
Hotel s glazbenicima (II.)
Svjetlost-lutalica
Dno mora
Knjiga pisana sitnim rukopisom
Bijeg bjelokosnog ljubavnika
Fantom
Valcer zmija
Violina
Zimski san
DUĆAN S MAGIČNIM PRAŠCIMA
Napisano kopitom
Niske strasti
Uglate suze radosnice
Pavana za mrtvu ribu
Prva ljubav
Moj dvorac u kori drveta
Hrapava noć
Mačka
Znamen svete Agneze
Siesta u gradu od kamena
Bademova ljuska za suze
Sanjar
Ružna
Kostur spavača
POGANSKA KRALJICA
Višnji Bog na nebi
Iver-djevojka
Pjesma junaku koji spava pod bademom
Kutija od ebanovine
Macondo
Mishima ratnik
Negdje je krunjen kralj
O starome drakuli Rolandu B.
Podstanar
U kući se skupljaju zimski
Prezime papar
Noć u loncu graha
Razgovor djevojaka
Zaručnici
Izlazak iz bijele kuće
Impresum