Valcer zmija | Ana Brnardić

DNO MORA

Sad sam u srcu svoje želje. Treba htjeti najviše. Nemam više nečega što je nepovratno nestalo. Postala sam obična, poput crvenog u lubenici. Veliki morski sustav. Kao čahure polegle po dnu mora koje su ispod traženja plodova i školjaka. Jedan je pjesnik pisao o svemu tome. Profesor na sveučilištu pričao je o dnu barke koje je nevidljivo: ono koje stalno gleda u dubinu mora ili nadgleda tirkizno kamenje u luci.
Sloboda: ako se osjeti njezino nedostajanje treba nježno pomaknuti prstima: zrak je prostrujao, nešto se promijenilo na površini čahure dagnje. Nešto bitno: uvijek tu, u brazgotini sa strane. Uvijek. Nekada kad puše vjetar, ili kad čuješ silazak prozirnih stopala…