Valcer zmija | Ana Brnardić

MOJ DVORAC U KORI DRVETA

Egoizam ukućenosti: kad si u sobama svoje kuće nosiš kraljsku krunu i nagoni mjehurasto izbijaju. Kuća čuva. Sjedneš za knjigom, a iz nje (umjesto da se TI taložiš u slova) iskakuju mravi i napreduju tvojim trupom. Da sam barem knjižnica!
U kući ne možeš izbjeći sebičnosti. Sve je pokoženo tvojom dermom. Zima vani pripušta malo cakline, bjeline i negativne glazbe kroz staklo u toplu dlakavu sobu. Čaj se puši. Kralježnica je u kutiju pospremljena. Knjiga prede, a lijeni čuvar-anđeo gosti se kokos-kockama.
Što hoće onda bijesni ljudi grada, ulica i atrija? Licima raširenim u bjesove mole malo ljubavi, u šaku umrvljen poljubac, tajni znak. A nekolicina ih je skupila lice u suhu smokvu, takvi moraju prvo proći tečaj za odvikavanje.