Valcer zmija | Ana Brnardić

PAVANA ZA MRTVU RIBU

Vratimo se: što je golo tijelo? Voštanica. A ako ćeš poduzeti svesvjetovne mjere da mu klekneš pred nožne palce? To je poput harakirija. Odeš u šumu, izuvena i gladna. Tad već nijemo pričaš s neživima – oni ne znaju ljudski govor kao ni golubovi u Zagrebu, Veneciji itd. Šuma, nebo, sve se stisnulo u tvoj puž u uhu i lagano pucketa. To preraste u pucanje površina i iz te makabrije (na prvi pogled, dušo!) ispadne prvo dlačica svjetla, zatim lopta otkotrljana, zatim sve, iz bjeloočnice mora, izlije se žutozlatomjesečavokrljuštsrebroiglastoprozirno i sedefasti trnovi bol koja raste raste tijelo puca od bijelih ugriza grobnice se na nogama otvaraju oh ona hoda poput lude zaratustre svima se klanja viteškoblago i ode iza hrastova, praćena blještavom pjesmom žira (solo, tenor) i lisica (zbor lisica, unisono).