Baš si sirov u zadnje vrijeme | Matija Brstilo

* * *

dva s nogu i trpam se u tramvaj
gužva je
nisam ništa jeo cijeli dan
i klateći se promatram prolaznike u hodu paralelno s tramvajem
jebiga, ovo ne može sporije ni da hoće
a malo me zamantalo
umor nakon posla
i cuga na prazan želudac

kod Cibone, nakon šest, sedam stanica napokon sjedam
školarci i šljakeri tiskaju se oko mene
penzionerima ni traga
ni cekerima punim poriluka
ni zetovcima u kontroli

polako kljucam
glava mi pada i oči mi se sklapaju
svako malo se uspravim
i onda opet iznova klonem
da vozač naglo zakoči odletio bih u krilo
modernoj zrihtanoj gospođi u kasnim tridesetima nasuprot
koja očito nije baš vješta kad se vozi tramvajem jer takve se uvaljuju u kožna
sjedala lokalnih moćnika, a ne u plastične stolice sedamnaestice

čini mi da sam zaspao
na trenutak barem
jer trljam oči i svi bulje u mene
ne znam da li hrčem ili koji kurac
jer oni i dalje bulje u mene
kao da sam stari kroner
kojeg su izbacili iz stana
pa se vucara po noćnim linijama
i grije na toplim sjedalima tridesetdvojke
hrani u pučkoj kuhinji
u kojoj, čitam u novinama, i mobiteli zvone