Baš si sirov u zadnje vrijeme | Matija Brstilo
ZOO
sjećaš se filma vrana? pitam prijatelja
pa ne mogu vjerovati da se ovdje pedesetak ljudi
fura na to
jebemti, svi su maskirani ko da je fašnik
a ne ljetno poslijepodne
koliko klošara i džankija
podajgle ovu maličku
fakat fin komad
i ko zna da l’ se trpa za dop?
nekako mi nije svejedno biti ovdje
pogotovo nakon svih tih priča
ne bih volio solo usred noći prolaziti ovuda
ali zato kebab miriši
Turci su tu ko doma
…
Isuse, gle ga!
pogledavamo se međusobno i gledamo
u tog mrtvog ukočenog bradatog džanera
na ispucanom pločniku ispred kolodvora
prolaznici ga u miru zaobilaze
ne usporavajući korake
lagano preskaču njegove ukočene ekstremitete koji im se nađu u putanji
razgovaraju na mobitel
nose u čvrstom grču stisnute torbice i aktovke
pogledavaju na satove
a njega nitko ne doživljava
kao da je to svakodnevni prizor
za ne vjerovati vjerovat kakav grad
a opet, s druge strane, što učiniti?
znam, aids, hepatitis…
i cajgeri se istog trena počinju sve brže vrtjeti
ali baš takva ravnodušnost
ili je to strah od tužbe za nestručnu pomoć?
socijalizam je davno zamro
a ljudi su danas spremni na sve da ti poližu i zadnju kunu s kartice
nastavljamo dalje svakih par koraka okrećući se za sobom
(možda se frajer ustane, tko zna)
čujem sirene, približavaju se kola hitne pomoći
kasno, ali barem će ga maknuti s ceste
da on mrtav ne bi usporio nečiji žurni život
Sadržaj
Svi kroneri domabez uputa za preživljavanje
pustio sam korijenje
ljuštim mrtvu kožu s lica
Odraz
mi nismo rođeni za zvjezdane pločnike
Kišobrani ne štite od tuče i pijavica
otvara srce
ko to radi od Trnja malo selo iz Zagreba
Novac, jebanje i mogućnost izbora
Santiago de Compostela
ni Houdini nam ne može pomoći
spustilo se
očistili smo snijeg s klupice
ona ga voli
gomila je tražila krv
blagodati modernog života
ispred Krleže
Uspomene
Cibona je tukla tek u produžetku
Dame iz žurnala znaju
Au contraire
O pticama kao ljudima i obratno
U zadnje vrijeme
Uz sav trud
A zakaj?
bili smo na groblju
šoraju me vijestima
na tribini mi je već bilo dosta
večeri su obično započinjale ovako
Prežvakati
Letargično
dva s nogu i trpam se u tramvaj
Hasta la victoria siempre!
U tišini
dobri dječaci više ne postoje
kako ti je kosa narasla
mirisati tvoju kosu
naslonjen na prozor
Na krivu stranu
jeste li zaboravili ključeve raja
stari i ja gledamo crtiće
Zoo
nabili su sunčane naočale
U trovačnici
povukao je lajnu sa zahodske daske
ne mogu gledati te intervjue!
uspješne firme
zbuksali smo se u uličici
Hladiti jaja u moru
ovdje nije riječ o
gledali smo u pod
ne vjerujem više u ovo što pišem
Nesinkronizirano
Impresum