Baš si sirov u zadnje vrijeme | Matija Brstilo

ZOO

 

sjećaš se filma vrana? pitam prijatelja
pa ne mogu vjerovati da se ovdje pedesetak ljudi
fura na to
jebemti, svi su maskirani ko da je fašnik
a ne ljetno poslijepodne
koliko klošara i džankija
podajgle ovu maličku
fakat fin komad
i ko zna da l’ se trpa za dop?
nekako mi nije svejedno biti ovdje
pogotovo nakon svih tih priča
ne bih volio solo usred noći prolaziti ovuda
ali zato kebab miriši
Turci su tu ko doma

Isuse, gle ga!
pogledavamo se međusobno i gledamo
u tog mrtvog ukočenog bradatog džanera
na ispucanom pločniku ispred kolodvora
prolaznici ga u miru zaobilaze
ne usporavajući korake
lagano preskaču njegove ukočene ekstremitete koji im se nađu u putanji
razgovaraju na mobitel
nose u čvrstom grču stisnute torbice i aktovke
pogledavaju na satove
a njega nitko ne doživljava
kao da je to svakodnevni prizor
za ne vjerovati vjerovat kakav grad
a opet, s druge strane, što učiniti?
znam, aids, hepatitis…
i cajgeri se istog trena počinju sve brže vrtjeti
ali baš takva ravnodušnost
ili je to strah od tužbe za nestručnu pomoć?
socijalizam je davno zamro
a ljudi su danas spremni na sve da ti poližu i zadnju kunu s kartice
nastavljamo dalje svakih par koraka okrećući se za sobom
(možda se frajer ustane, tko zna)
čujem sirene, približavaju se kola hitne pomoći
kasno, ali barem će ga maknuti s ceste
da on mrtav ne bi usporio nečiji žurni život