Kratka povijest bolesti | Helena Burić

MEMENTO

na tisuće porculanskih strelica
još uvijek pada
pod kožu mi se zavlači staklena vuna
iz vlažnih haustora
iz tvoje glave
preskače me paragranica exclusiv
ovaj grad mi nikada nije bio dom
iako se cijela obitelj sijamskih blizanaca
već godinama trudi
da mi stvori komadić neba
po cijenu da zbog njega život zagubi
čitava vojska naoštrenih zlaćanih pčela
teškom mukom dotjeranih
u najnovijim modelima perilica
posljednjeg centrifugalnog krika
ujutro se svejedno budim izgrebana do krvi
noću redovito sanjam
kako niz zavojite kamene stube
kotrljaš malo sirius sunce
koje kada te ugleda
vrijedno stane mahati repom
ne znajući da ćeš ga
kao i mene
zalijevati hladnom vodom
sve dok mu se plameno srce ne raspukne