Kratka povijest bolesti | Helena Burić

RASKOLJNIKOV

čak i onda
kada je tvoje lice bilo meko prebačeno preko mog
zrakom je zujalo
na tisuće malih demona
koji su se u moju dušu izljevali poput rastvorenih lignji
a ti si im pri slabom svjetlu pomagala sakriti uže
kojim je pridavljena bujica riječi
i krvavi nož
kojim sam raskoljena
na ono nešto umotano u dječju dekicu
što još uvijek miriše na vaniliju i zelene jabuke
i ono drugo što krvari poput bijesne životinje

u ovoj tišini
koja podsjeća na ocean
i zmijsko gnijezdo
raskolio me
raskoljeni raskoljnikov
poduprt onom raskošnom groznicom
i svojom krvavom pravdom
i više nije preostala ni jedna jedina misao
koju nisam okusila
koju ne vezujem oko vrata
koju ne raspirujem otrovnim dahom
svo ono znanje koje mi je ranije promaklo
utrljao mi je raskoljeni raskoljnikov
svojom sjajnom sjekirom
posred snova