Kratka povijest bolesti | Helena Burić

SMRT NEVJERNOG DRUGA

isprva sam ga samo gledala
sklupčana na dnu kreveta
žmirkao je poput mačke
protresla sam ga i prislonila na uho
bio je zdravo kompaktan
znala sam da samo glumi kontuziju
pa ga premjestih u kuhinju
pod izgovorom da mu je tamo toplije
a onda zavirih kroz ključanicu
mirno je trošio svoje reckice
i dalje te ljubomorno krio
pa rekoh
hall 5000
tvoja odiseja je svršila
mislio je da se šalim
a ja sam ga lansirala
bez odbrojavanja
u jedan
pa u drugi zid
zajedno s tvojim slikama
i pustim riječima
ujutro sam dugo sakupljala dijelove
pored njega sam stavila njegov vjerni punjač
i spustila zastavu na pola koplja