Povratna karta | Paula Ćaćić

KAKO LJUDI PROLAZE

Kako ljudi prolaze pored zgrada
i ne vide
staričicu kako stavlja dnevne novine na klupu,
a potom sjeda na njih i strpljivo okreće drvene bobe krunice.

Kako ljudi prolaze pored grada
i ne čuju
puls jedne djevojke
koja ni ne sluti kako možda gleda posljednje igre sunca
kroz lišće,
na zgradi Državnoga arhiva
ili
po kamenčićima na koje malo-malo
padne list ili opušak.

Ona se pita od čega je izgrađena zgrada,
gdje ljudi žure i zašto ne povedu i nju.

Kako ljudi prolaze kroz grad
i ne slute
da će se kiša zaredati
dva-tri dana,
da će s njom doći
i pogubni dani za djevojku.

Kako ljudi prolaze poprijeko
i ne vide
i ne čuju
i ne slute.