Povratna karta | Paula Ćaćić

OSJEĆAJ LIČINKE

Ribam usjeve već odmaklog dana
u porama svoje kože.

– – –

„Valjda Bog nije mačka kad ga zazivamo već toliko godina.“
– tata je ponovo imao pravo.

– – –

Dok tražim utore za kuke po mokrome tijelu
kako bih se mogla okačiti
za usiljene tretmane uočavanja,
miješa mi se zujanje u ušima
prouzrokovano lošim punk bendom
i tutnjava vode po licu.

Posljedice: tamna točka na dijelu desnoga oka,
ogrebotina mačka Ljube blizu zapešća ruke
te udarac čelom u utičnicu pored kreveta.

Pridržavam se svoje ukočenosti.
Struk kao da nije moj.
Madeži kao da su nacrtani.
Ne prepoznajem ključnu kost u ogledalu.
Lopatice su ostale podsječenih krila.
Usne obrubljene stranom pokorom.
Odgrizeni mjesec.
Biram riječ kao podlogu.

Tragovi: U kantu, na klupko kose bacam svoje nokte.

Snažno premlaćena u sudaru s prošlim,
biram riječ kao podlogu,
dok rubovi usana čudno peckaju,
a poluosušena kosa se uvija.

S vodom posutom po sebi,
postajem halapljiva za smislenošću.