Sve do Srca Svijeta : izabrane pjesme | Blaise Cendrars

RAT U LUKSEMBURŠKOM PARKU

Ovaj dječji komad posvećen je mojim prijateljima u Legiji stranaca:
Mieczyslawu KOHNU, Poljaku, poginulom u Friziji; Victoru CHAPMANU, Amerikancu, poginulom kod Verduna; Xavieru de CARVALHU, Portugalcu, poginulom na Navarinskoj farmi; dobrovoljcima koji su pali za Francusku.
Blaise Cendrars
MCMXVI

Rat u Luksemburškom parku
“Jedan dva, jedan dva
I sve će biti baš dobro…”
Pjevali su
Ranjeni vojnik držao je ritam svojom štakom
Ispod zavoja njegovo oko
Osmijeh Luksemburškog parka
I dim iz tvornica municije
Iznad zlatnih krošanja drveća
Blijeda jesen završetak ljeta
Ne možeš ništa zaboraviti
Samo se mala djeca igraju rata
Somme Verdun
Moj veliki brat je u Dardanelima
Kako je lijepo
Puška JA!
Krici poput melodije flaute
Krici JA!
Ispružene ruke
Izgledam kao moj tata
Ima i topova
Djevojčica koja se pretvara da je glasnik na biciklu
Drveni konjić obilazi vrtuljkom
Papirnate flote sudaraju se u bazenu
Pariški meridijan je u vodoskoku
Sprema se napad na gardista koji jedini ima autentičnu sablju
I on umire smijući se
Sunce visi nad posađenim palmama
Vojno odličje
Plješće se cepelinu koji prolazi pokraj Eiffelova tornja
I onda podižu mrtve
Svatko želi biti mrtav
Ili barem ranjen CRVENO
Sijeci sijeci
Odsijeci ruku odsijeci glavu BIJELO
Sve se daje
Crveni križ PLAVO
Medicinske sestre su šestogodišnjakinje
Njihova srca duboko su ganuta
Lutkama vade oči da poprave slijepe
Vidim! Vidim!
Oni koji su bili Turci sada su nosači nosila
A oni koji su bili mrtvi ožive da bi sudjelovali u toj čudesnoj operaciji
Upravo prelistavaju ilustrirane časopise
Fotografije
Sjećaju se stvari koje su vidjeli u filmovima
Postaje sve ozbiljnije
Kriče i lupaju se bolje od Guignola
Na vrhuncu napetosti
Primaj se dok je vruće
Svi bježe tamo gdje se peku kolači
Gotovi su. S
Pet je sati. A
Kapije se zatvaraju. NJ
Vrijeme za odlazak kućama. A
Večer je. Č
Čeka se na cepelin koji ne dolazi I
Umorni
Pogledima ispraćaju padajuće zvijezde
Dok vas dadilja vuče za ruku
A mame se spotiču na velike automobile sjenke

Sutradan ili neki drugi dan
Pojavljuje se rov u pješčanom brijegu
Pojavljuje se malo šume u pješčanom brijegu
Gradovi
Kuća
Cijela zemlja MORE
A možda i more
Improvizirana artiljerija pomiče se uz zamišljenu bodljikavu žicu
Dječji zmaj brz poput aviona lovca
Drveće se povlači i cvjetovi otpadaju vrteći se poput padobrana
Tri vene nacionalne zastave nadimaju se na svaki nalet bacača vjetra
Neće te odnijeti ti mala pješčana arko
Čudesna djeca inventivnija od inženjera
Smiju se i igraju tenkova otrovnog plina podmornice-pred-New-Yorkom-koja-se-ne-može-probiti
Ja sam Australac, ti si crnac, on se pere kako bi dočarao život-engleskih-vojnika-u-Belgiji
Ruski šljem
1 čokoladna Legija časti vrijedi 3 gumba s odore
Evo prolazi general
Jedna djevojčica kaže:
Ja jako puno volim svoju novu američku mamu
A dječak: Neću Julesa Vernea, kupite mi opet lijepo nedjeljno izdanje vijesti sa bojišnice

U PARIZU
Na Dan pobjede kada se vojnici budu vraćali…
Svi će IH željeti vidjeti
Sunce će se otvoriti rano ujutro poput prodavaonice slatkiša na Valentinovo
Bit će proljeće u Bulonjskoj šumi i sve tamo prema Meudonu
Svi će auti biti namirisani a izgladnjeli konji brstiti će cvijeće
Na prozorima sve djevojčice koje su u ratu izgubile očeve bit će odjevene u prelijepe patriotske haljinice
Reporteri izvješeni po krošnjama kestena u drvoredima ciljati će objektivima svojih aparata
Znatiželjnici će se okupiti oko kino operatera koji će progutati povijesnu povorku vještinom gutača mačeva
Poslije podne
Ranjenici će izvjesiti svoja odličja na Arc-de-Triomphe i vratiti se kući bez šepanja
I poslije
Te večeri
La Place de l’Étoile uzdići će se u nebo
Le Dôme des Invalides raspjevati će se Parizom poput golemog zlatnog zvona
I glasovi iz tisuću novina klicat će Marseljezu
Djevu Francuske

Paris, listopada 1916.