Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić

DENGE MARSH

 

„Red trombona, red tromblona.“

 

Ovo je mjesto s kojeg se sve čuje
titraj čistih formi u vjetru:

u šljunčanoj močvari goleme školjke
leže na svojem kraljevskom groblju
iskopanom davno u granitu
koji su divovski ratovi dubli

Vode oplakuju
trski prste

Kad saslušaš si lice u zvučnom ogledalu
nešto zabruji na granici
pamćenja i očaja Prasak

prošlosti nad obzorom i uši
pune se ratom: još
zveči kao čelične
ploče nad morem

Stani u svijeni zaklon kleči
dok te ne poklopi betonski val

U sumrak
palimo vatre, sjene se ugljene
izvijaju čudno
kao u pećini davno
pričama pred spavanje basove dodaje
tutnjanje bivših minobacača

Vode oplakuju
Zemlji ljude

Zadnje mlade majke zaspale u centru
(biseri u školjke). Toranj stubište Prasak

plača kad šumovi u noći
poprijeko svijeta progovore rogom