Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić
DENGE MARSH
„Red trombona, red tromblona.“
Ovo je mjesto s kojeg se sve čuje
titraj čistih formi u vjetru:
u šljunčanoj močvari goleme školjke
leže na svojem kraljevskom groblju
iskopanom davno u granitu
koji su divovski ratovi dubli
Vode oplakuju
trski prste
Kad saslušaš si lice u zvučnom ogledalu
nešto zabruji na granici
pamćenja i očaja Prasak
prošlosti nad obzorom i uši
pune se ratom: još
zveči kao čelične
ploče nad morem
Stani u svijeni zaklon kleči
dok te ne poklopi betonski val
U sumrak
palimo vatre, sjene se ugljene
izvijaju čudno
kao u pećini davno
pričama pred spavanje basove dodaje
tutnjanje bivših minobacača
Vode oplakuju
Zemlji ljude
Zadnje mlade majke zaspale u centru
(biseri u školjke). Toranj stubište Prasak
plača kad šumovi u noći
poprijeko svijeta progovore rogom
Sadržaj
Mjesta blijede i nestajuRAZLAZ
Gledaj sveučilišnu bolnicu
The moon looks on them all
U ime obitelji
Kolodvor
Šume su izgarale
00:00
Kad su se spremali ostaviti grad
Krenuli smo hodnikom u najkasnije proljeće
Gudalom dubi jamice
Na uzlasku, drvene daske je smijenio beton
ZA KOPRIVAMA (I)
Ovaj i takav dio grada jedini
Amerika, zapeta puška
Puno, puno kasnije, bez najave
Otvaranje kompasa
Još jednom
POVIJEST PRAVA
Ministarstvo obrane
A što ako ovaj grad
Tih dana svijet Zemlje
Nakanili smo se iskreno zgražati
Budimo se kao pali
Mene jednog Odbor za buđenje
Time machine
Preko slike rijeke na vratima
SJENA TORNJA
Jutra su još ličila na suživot
Manila
Noriljsk
Emley Moor
Moskva
Dobri vojak Semjonov
Duga-1
Ekumenopolis
They came to a city
Prvo smo vidjeli, kao staru topovnjaču
Gledamo prema jugozapadu
ZA KOPRIVAMA (II)
A Shropshire Lad
Veliko stoljeće administracije
Prije kartografije
Žive
Hodat ćeš rezom tenkova kroz šumu
O duhu vremena
Usred svega ovog ili na rubu
ZADNJA KOŠNJA
Mamutica tame, mravinjak, monolit
Naglo pod rebra izlazim iz dvorca
Denge Marsh
Bruckner ex machina
Hrđava kugla i dalje se vrti
Kosci
Uputim te: hodaj rubom
Od jutra, od vjetra
Impresum