Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić

EKUMENOPOLIS

Talozi prethodnih gradova, zapravo ljudskih
uspona i padova svuda
pod nama

Gore na stotračnim
zračnim cestama ovješenim
nad klance odiskona
ležimo bez šatora

Sanjamo ljude starine
koji, meki kao sjeme strička što još nekad doleti
govore riječ pojedinac

Tko se mlad ne prevrne s ceste
dolje do mraka bez povratka
taj što više spava

i o snu ne govori, čuva
to jedino vlastito

Neki kažu: kad bismo zinuli
od vrućih muka iskidanog
sjećanja na Svijet

mogli bismo opet podići
ono nešto s kupolom
čemu više nema imena

I pjevati