Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić

Mjesta blijede i nestaju prema svojstvenom uzorku. Povijest je najgušći razlog: vezana samo uz namjenu dana, mjesta previše riskiraju. Ono što ponekad ostaje, to su imena. Plutajući označitelji neodoljivo privlače one koji dolaze kasnije. Imena A, B, C, na primjer, mogu biti ispunjena osjetom kamenih blokova i pravilnih grobova pod rukama, mirisom algi na zidovima, nečijim ugaslim svijestima koja su te prostore činila mjestima. Uživamo u svakom slovu i glasu imena, zabavljamo se anagramima, poviješću glasovnih promjena, onomastikom slabo dokumentiranih krajeva, sve u trudu da spasimo linearnu ili škrto razgranatu povijest i napunimo je sadržajem, da vratimo smisao. Taj je pothvat počeo prije nego što je osviješten svemir i potrajat će lebdeći dugo pošto prestanu prostor i vrijeme.