Pred gradom su kosci | Goran Čolakhodžić
Puno, puno kasnije, bez najave,
došli su –
predvorje i prilaz
mračnoj voćnoj šumi. Debele strunjače trave
dosegle visinu grmlja. U nekošenom miru
slagale se dugo. Samo
jedna vijugava staza kuda je k smrti
bježao zec.
Tu je mjesec palio
združene štitove bazge; sitne, ali jake.
Trebalo je brati – dok je pelud živ i dok titra
biti brži od buba. Ostavit im ipak
velik časni dio.
Na sjeveru, staza kući
nije vodila.
Smreke su je priječile u postojanom rastu,
crno neranjive u krugu.
Ode li se jednom, vratiti se nije, osim
podzemnom vodom, letom
šoštarovih krila, jašući u sedlima
zelenih guštera, sve
preko skrivenih mina lukovica luka,
podmuklih poteznih vriježa
jagoda u travi.
Mogao sam samo dalje
kroz grmlje i stupiti u šumu
izraslu cijelu tijekom moje kratke mladosti:
ondje, u niši u zidu ili brdu,
naći busen gljiva kao rast kristala.
Ispred, po suncu između lijeski
trči dječak s puškom hitriji od zeca,
blago mi poznat s kraja prošlog vijeka.
I ništa za njim. Prah i tišina.
Sadržaj
Mjesta blijede i nestajuRAZLAZ
Gledaj sveučilišnu bolnicu
The moon looks on them all
U ime obitelji
Kolodvor
Šume su izgarale
00:00
Kad su se spremali ostaviti grad
Krenuli smo hodnikom u najkasnije proljeće
Gudalom dubi jamice
Na uzlasku, drvene daske je smijenio beton
ZA KOPRIVAMA (I)
Ovaj i takav dio grada jedini
Amerika, zapeta puška
Puno, puno kasnije, bez najave
Otvaranje kompasa
Još jednom
POVIJEST PRAVA
Ministarstvo obrane
A što ako ovaj grad
Tih dana svijet Zemlje
Nakanili smo se iskreno zgražati
Budimo se kao pali
Mene jednog Odbor za buđenje
Time machine
Preko slike rijeke na vratima
SJENA TORNJA
Jutra su još ličila na suživot
Manila
Noriljsk
Emley Moor
Moskva
Dobri vojak Semjonov
Duga-1
Ekumenopolis
They came to a city
Prvo smo vidjeli, kao staru topovnjaču
Gledamo prema jugozapadu
ZA KOPRIVAMA (II)
A Shropshire Lad
Veliko stoljeće administracije
Prije kartografije
Žive
Hodat ćeš rezom tenkova kroz šumu
O duhu vremena
Usred svega ovog ili na rubu
ZADNJA KOŠNJA
Mamutica tame, mravinjak, monolit
Naglo pod rebra izlazim iz dvorca
Denge Marsh
Bruckner ex machina
Hrđava kugla i dalje se vrti
Kosci
Uputim te: hodaj rubom
Od jutra, od vjetra
Impresum