Ostatak svijeta | Ivica Đikić

ČETNIK

 

Jedno vrijeme nisu se pozdravljali
Okrenuli bi glavu desetak koraka ranije
Naglo se odlučivali zapaliti cigaretu
Zagledati u šareni izlog u centru
Čeprkati po mobilnom telefonu

Mlađi je volio dvije knjige starijeg
Dvije zbirke pripovijedaka
Nemoćne ljude kojima Sistem lomi kosti
A oni ostaju isti
Ravni

Stariji je bio prijatelj majke mlađega
Nazvao je jedne večeri
Nakon što je sebe ugradio u Sistem
Skrenuo joj pažnju na sina
Piše protiv Države
Ne treba mu to

Sad se ipak pozdravljaju
Ruku dignu u zrak
Proizvedu neki zvuk
Bolje je tako

Mimoiđu se
A mlađi uvijek misli isto
Šubara mu na glavi
Kokarda ko dukat
Preko prsa redenici
I brada
Eto te
Pravi četnik

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.