Ostatak svijeta | Ivica Đikić

DVOJE

On:
Stalno je nedostajalo samo malo
Zašto bi se inače sastajala sa mnom
Nije morala
Uvijek je mogla nešto izmisliti
Brzo bih odustao
Izronio očaravajuću drugu
Iz plitkog mora memorije ili slučajnosti
Viđali smo se rijetko
Koliko već treba za nadu
Razmjenjivali knjige i sitne poklone
Sjećanja iz djetinjstva
Iste asocijacije
Osviještenu jugonostalgiju
Kratke poglede
Više nismo imali što
Zastali i čekamo
Da je samo učinila nešto
Stavila mi ruku na vrat
Sve bih napustio
Boljelo bi ali bih
Ali nije se dogodilo ništa
Nisam se imao za što uhvatiti
Nisam

Ona:
Od prve pomisli o njemu
Slutila sam da neće imati hrabrosti
I da je besmisleno
Ali nisam mogla odoljeti da mu uzalud dam priliku
Lijepo je pričao
Slušao
Bio je uostalom tako vidljivo zaljubljen
Laskalo je
Do određene mjere
Sve dok nije počelo vrijeđati
To očekivanje
Da prva pružim ruku
Nagnem glavu
Bilo što
Jer ja nemam što izgubiti
Za razliku od njega