Ostatak svijeta | Ivica Đikić

HERCEGOVINA

Rastu li joj na granicama smokve
Padaju li snjegovi da joj iscrtaju međe
Da je odijele od same sebe rasprostrte
Jedino po pamučnim mapama naših utroba
Pušu li vjetrovi da pokažu dokle se protegla
Gdje završava
A još ne zna ni gdje je počela
Kad joj nađeš početak
Bit ćeš blizu kraja
Ako joj nađeš korijen u kamenu
Pod kamen ti je
Ako joj je sjeme iz vrijeska
Vrišćat ti je
Il iz jame
U mrak ti je
Iz jezika
Ljubit ti je

Jadna ti je di je da je
Bolje bi joj bilo da je i nema
Da je nema ni tamo gdje ćeš je
Bez uspjeha
Prvo potražiti
Da je nema nigdje i ni u čemu
Pa ni ondje odakle ne može umaći
U prašini u tvojim očima
Jednog ljetnog predvečerja
Pod blidinjskim stećcima