Ostatak svijeta | Ivica Đikić
KARAULA
Veliki crni pas
A oko njega ništa osim križeva
Križeva kamenih i velikih
Ispod kojih davno istrunuše kosti
Starih fratara
Križeva drvenih i propalih
Ispod kojih crvi poćopaše
Meso gipsera što su u kovčezima
Dovoženi sa švapskih bauštela
Meso mladića što su ginuli na raskršćima
Münchena, Beča, Züricha
Ili se samo zabijali u stabla pored drumova
Na kraju svega
Meso topovskog mesa
Meso žena majki i sestara
Koje su se smanjivale od čekanja
Sve dok se ne bi svele na mjeru dječjeg groba
Na groblju Karaula
Što strši nad Duvnom
Veliki crni pas
Bijesan od vjetrova
S Vrana, Čvrsnice i Ljubuše
Divljih očiju
I s rebrima što izbijaju kroz tanku opnu kože
Digao lijevu nogu
I sav drhti dok pušta mlaz prozirne tečnosti
Po drvenom križu
Na kojem piše:
ILIJA ĐIKIĆ
1952 – 1991
Onda se spušta u polje
Među svoje
Sad više nema nikoga
Dim izaziva treperenje u plućima
A utroba mi mlaka i vlažna
Kao curci pseće mokraće
Što klize po drvenom križu
Moga ćaće
Sadržaj
JUGOSLAVIJAJugoslavija
Kuća moje majke
Prepušteni, ostavljeni
Sivri
Virgilije
Miševi
Kruh i suhomesnati proizvodi
Sara
Tetak
Prvi
Kazna
Karaula
Struja
Rade Šerbedžija
Marija
Oči
Kriteriji
Monike
Stariji brat
Hercegovina
Godina
Svatovi
Mlada misa
Itaka
Odluka
Usamljenici
Misusovo od pite
Otac na službenom putu
Umjetnik
OSTATAK SVIJETA
Žena Glava
Zimsko predvečerje
Juha i teletina
Četnik
Prošlost
Dodir
Nova godina
Noć u muzeju
Sreća
Dan neovisnosti
Nemanja
Klaić
Zagreb
Radni narod
Bijeg
Tata
Vrata
Izbjeglica
Dvoje
Pjesnici
Dlake
Partizan
Impresum