Ostatak svijeta | Ivica Đikić

MARIJA

 

Kad smo maturirali
Nekom je palo na pamet
Da pješačimo do Međugorja
Stotinu kilometara
Nije šala

Riječ na riječ
I eto nas
U Studenim Vrilima
Gdje se zemlja pretapa u crveno
I zrak postaje gušći
Lipanj je na izmaku
Udara odozgor
Odozdo zmije
I šiljate kosti

Znam sve molitve
Izgovaram ih u zanosu
Osjećamo kako se rađaju žuljevi
Bubre i pulsiraju

Ona zapjeva kad prestadoh moliti
Glas joj treperi kao cesta po zvizdanu
Njezina pjesma
Iznad zaraslih livada
Prošaranih pravokutnim lišajevima duhana
Ukazuje se Marija
Nad Hercegovinom
Kako na nebu tako i na zemlji

Na Kočerinu na pola puta
Fratar neće ni da čuje
Da spavamo u crkvi
Nije naša crkva duvanjski konak
Spavamo na groblju
Smrdimo
Ne znamo još što je noć
Što je zemlja

Ona se probudila bolesna
Vrućica kašalj nemoć
Bez glasa ostala
Spušta se na cestu da zaustavi nekoga
Vraća se kući
U suzama
Da se mene pita
I ja bih s njom
Bilo gdje
Nema potrebe da dalje gazim
Kroz vinograde i šumskim prečicama
Meni se Marija
Ukazala

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.