Ostatak svijeta | Ivica Đikić

ODLUKA

 

Sad će evo dvadeset godina da je morao otići
I dosad se nijednom nije vratio
Drugi se vraćaju jednom godišnje
Dva dana pa u Makarsku
Ali njega nema
Ne miče se iz svog Osla
Ni za koga ne pita
Na jug ne šalje ni pare ni selame
Ne donose mu sudžuk rakiju i kiseli kupus
Neće da zna

Primiče se šezdeseta
Razredniče
Život se sveo samo na odluku da nikad više
Ne vidiš Duvno
Osim ponekad u snu

Kad se probudiš nastaviš sanjati
Da ima nešto o čemu odlučuješ
A odlučio si tako kako si odlučio