Ostatak svijeta | Ivica Đikić

PRVI

 

Autobusi su prevozili ljude do seoskog groblja
Na prvi ratni sprovod
Ko na dernek u Seonici za Veliku Gospu
Hiljade ljudi
Nisu došle zbog pokojnika
Već zbog onog za što je poginuo
I neka su
To je njihova stvar

Znali smo ga
Mi dječaci iz mahale
Svake večeri dolazio je da trenira u našoj dvorani
Udarao je po vreći dok smo mi igrali košarku
Bio je najjači čovjek u našim životima

Bili smo uzbuđeni i važni
Mi smo ga znali
Mi smo ga znali
Oči nam velike i jezici zapleteni
Mišići trepere kao kod žednih pasa
Koje su svi napustili