Ostatak svijeta | Ivica Đikić

STRUJA

 

Svaki put kad nestane struje
Pred publiku silazi kino-operater Alija
Suh i nizak
S cigaretom u prstima
Uperi ručnu lampu u vlastito lice
I započne monodramu
Koju uvježbava danima i noćima
Ljudi se smiju
Aplaudiraju
Zvižde i vrište

Alija u garaži svake noći priprema nove točke
Vjeruje jedino u krhkost naših trafostanica i dalekovoda
Koji umiru taman koliko je potrebno
Za nastavak vjerovanja da će struje jednom nestati zauvijek
A baš toliko treba da Alija izvede sve što je uvježbao
I da malo improvizira naravno