Mitohondrijska Eva | Mihaela Gašpar Đukić

32.

 

Vlak iz Sunje pijukne. Marinin glas odzvanja iz razglasa praznim kolodvorom. Izgovara poziv za ukrcaj, iako na kolodvoru nema putnika. Glas iz razglasa ne može se prepoznati kao njezin. Ugodan je i dubok, čovjek poželi vidjeti lice kojem pripada. Bez razglasa, nataložen je katranom i čini se da riječi izgovara s naporom. Starica se okrene prema našim prozorima i veselo se osmjehne. Odmahuje rukom kao da je Marinin glas upravo izgovorio šalu koju je prokljuvila. Iz bifea praćen glasnim smijehom žuri čovjek s malom torbom obješenom o rame. Tijelo mu žuri, a glava za njim zaostaje u pripitom pozdravu. Na pola puta do ulaza naglo mijenja smjer i prilazi mojem prozoru. Izgovorim cijenu karte koju odmah potom stroj podrigne. Uz psovku i negodovanje zbog cijene žurno uzima kartu i preskače prvu stepenicu vagona. Za sobom ostavlja kiseo trag vina i jakog losiona. Starica na psovku reagira odmahivanjem glave u polunevjerici. Marina iza panoa odvraća jednakom psovkom, tiho da je tek ja mogu čuti.

Mačke Bojanove majke zovu se Luna i Selma. Obje su dobile imena po glumicama iz sapunica, iako su obje muškog spola i poprilično ružne. Svejedno se odazivlju na svoja imena tamnoputih turskih glumica. Luna je mišolovac, a Selma lovi samo muhe i skakavce i odnosi ih u uvijek isti kut kuće. Neki od kukaca još uvijek su živi, jednonogi ili bez krila pokušavaju proždrijeti jedan drugoga nakon što im je Selma darovala milost zbog velike porcije kuhane piletine. U tri tjedna Andreja sam vidjela samo jednom. Moja ga je majka dovela k meni na posao da me podsjeti da imam dijete. Stajala je pred mutnim staklom s ručnom torbicom zakačenom za zglob. Udahnula je duboko da prikupi snagu, a zatim se sagnula pod pult i kad se ponovo uspravila, držala je mog sina oko struka, visoko podignutog kao da se upravo rodio. Čak su mu i ruke bile skvrčene u šake, a lice izgužvano od plača.

Julijana, evo ti ga, viknula je kao da mi dobacuje porugu.

Andrej je prestravljen zaječao.

Zatim ga je spustila na bok. Jeka koraka i tihi dječji plač prepratili su je srditu do masivnih izlaznih vrata. Tu ga je opet spustila na tlo kako bi ih odškrinula, a zatim uzela njegovu ruku u svoju i nestala. Andrej je iskrivljena lica okrenuo glavu prije nego što ga je povukla na ulicu. Odjednom je promijenila svojstvo iz moje u Andrejevu majku, bilo mi je to jasno čim sam vidjela da poslušno cupka uz nju dok su drvena vrata sporo sjedala natrag na svoje mjesto.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.