Mitohondrijska Eva | Mihaela Gašpar Đukić

6.

 

Moje je propadanje započelo u trenutku kad se u bakrenoj zdjelici moga šaltera pojavila mirisna ruka s madežom na pregibu. Stroj je radio besprijekorno, štektao i podrigivao karte bez zastoja. Lice vlasnika ruke ostalo je nejasno u prljavom i oštećenom staklu. Neobično je što buduću tragediju najvažnijih trenutaka u životu ne možemo ni pretpostaviti zbog običnosti trenutka u kojem se događa. Ništa ne govori i ne upućuje na to da se odvija nešto na što bismo trebali obratiti pažnju, sve se odvija u redu ustajalih i po tisuću puta ponovljenih radnji. Tako je bilo i s dodirom jagodica u bakrenoj zdjelici toga dana. U slučajnom doticanju jagodica nije postojao ni najmanji nagovještaj propasti koja je krenula na svoj put, sve više se primičući meni.

Svatko ima svoju polaznu točku propasti, ona nam pripada, ukomponirana je u naše gene, naslijeđena, modificirana i prerađena nama po mjeri, tako je mjesec dana nakon dodira rekao vlasnik ruke s madežom koja je dotad već sigurno putovala mojim međunožjem. I ja sam mu vjerovala. Od svih slučajnih dodira u bakrenoj zdjelici samo je jedan bio osuđen na budućnost.

Život je slijed aminokiselina. Alanin, valin, lucin, lizin, tirozin; plave oči, smeđa kosa, okrugli nokti, tanak struk, srčane bolesti, dijabetes, težak karakter. Čovjek nije ništa drugo nego vreća bjelančevina. Koja će bjelančevina izgraditi debljinu obraza ili duljinu trepavica, ovisi o zapisu slijeda aminokiselina u našim genima. Sljedovi aminokiselina pune našu vreću bjelančevinama. Sljedovi se prepisuju s gena na slijed koji postaje bjelančevina – mi sami, tankih vratova, visokih obrva, rupičastih brada. Izgrađeni smo od velikih knjižnica i nastanjeni bezbrojnim pisarima koji ponekad pogriješe u prepisivanju. Što je dovoljno malo da je oku nevidljivo ili što je pak dovoljno veliko, a ostaje nevidljivo našem oku? Možda je pisaru koji prepisuje s gena na slijed zadrhtala ruka pa je pogrešno zapisao i pokrenuo propast? Nema razlike između oblika moje ušne školjke i dubine moje patnje, i ona ima svoj zapis i gen, inače se ne bi dogodila. Nitko se ne može boriti protiv gena, ti su zapisi neizbrisivi. Jednako je sa sudbinom. Za razliku od stvari čovjek ne može promijeniti svojstvo samome sebi. Negdje u prašnjavoj knjižnici mog života, na nekoj od polica neki je pisar potpuno pogrešno prepisao s originala, pomiješao lizine i tirozine, i nitko više nikada neće pronaći gdje se dogodila greška. Grešku će bezbroj pisara ponavljati unedogled. Ja sam posve nemoćna, a njihovo je da nijemo prepisuju.

Bojan je bio zapisan u mojim kodovima. Možda čak pod točnim datumom i vremenom u kojem su se sudarili naši prsti. Vjerujem svemu što je rekao, sve da mi i nikada nije ispričao misterij gena. Njegov zapis u mojim kodovima ima svoj početak i kraj. Nakon što je svaki zapis o njemu prestao, on je posve promijenio svojstvo; muškarac od 92 kilograma čiji je broj stopala 43, a opseg struka nemjerljiv mojim zagrljajem, koji ima glas kojim se poželiš ogrnuti kao drugom kožom, svijetlim dlačicama obrasle ušne resice i Adamovu jabučicu koja poskakuje u smijehu koji često prekriva dlanom, čiji je pupak sličan obrnutoj udici, promijenio je svojstvo u mojim kodovima i postao je bol čiju težinu ne mjeri kućna vaga i čija se stopala ne mogu utaknuti plastičnim nazuvkom pomoću kojeg kupujemo cipele kada nismo sigurni u vlastiti osjećaj za tijesno. Nevidljivi pisari ponavljaju zapise izostavljajući Bojana iz mojih kodova, ostavljaju prazne prorede na mjestima gdje je postojao Bojan.

Jednom sam udarila koljenom o rub kreveta i opsovala Boga.

Nema Boga, spontana reakcija razlog je svega što postoji, rekao je otirući svojom čarapom krv s mog koljena.

Stvarno to misliš? upitala sam ga.

Nitko nije lijep kao ti, prečuo je pitanje, a ja sam se osjećala poput svog oca za kojeg riječ „ljepota“ ne može opisati ništa što je s ovoga svijeta.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.