Mitohondrijska Eva | Mihaela Gašpar Đukić

7.

 

U citoplazmi stanice nalaze se razne organele koje stanici služe da izvrši svoj zadatak u ljudskom tijelu. Svaka stanica ima zadaću, životni zadatak, svoj cilj kojem je posvema posvećena. Ni jedna jedina stanica ljudskog tijela ne postoji bez cilja i razloga, ni jedna nije stvorena uzalud.

Da bi stanica mogla obavljati svoj zadatak, potrebna joj je hrana. Ta bezuba stanica treba nešto puno sitnije, pa tako od sve hrane i pića organizam stvori, opet u za to specijaliziranim stanicama, glukozu. Od te glukoze male organele u citoplazmi, ime im je mitohondriji, stvore molekule ATP-a, adenozintrifosfata, koje imaju tako komplicirano ime i konkretnu kemijsku strukturu, ali su u svojoj biti čista energija koju stanice koriste u kemijskim reakcijama dok proizvode hormone, slinu, suze ili misli.

Mitohondriji su male stanične tvornice zadužene za stvaranje jedine energije koju poznaje ljudsko tijelo, za stvaranje nečega što je nafta ili drveni ugljen za naše tijelo, iz tog razloga oni imaju toliko posla da se ne mogu osloniti na stanicu, već moraju sami imati cijelu aparaturu, vjeruju samo sebi. Postoji čak teorija da su u nekoj praevoluciji mitohondriji bili odvojeni od stanica, a one su koristile energiju koju su oni stvarali. Evolucija je praktična pa je iz tog razloga došlo do njihovog simbiotskog spajanja.

Otkriveno je da se mitohondriji dijele sami za sebe, a ne zajedno sa stanicom. Znanstvenici su teško prihvatili tu činjenicu.

Dioba je proces kojim upravlja DNK, proces u kojem iz jedne stanice nastaju dvije. Prije nego se to dogodi, DNK se mora udvostručiti, nakon toga diobeno vreteno podijeli stanicu na dvije potpuno iste stanice, i od majke-stanice nastanu dvije kćeri-stanice, nove, a identične majci-stanici.

Budući da diobom upravlja DNK, postalo je jasno da mitohondriji moraju, budući da se dijele sami za sebe, imati svoj osobni DNK. Nakon ciljane potrage, doista je pronađen DNK koji nije staničan, onaj iz jezgre, onaj koji nosi naš genotip, već mitohondrijski koji koriste samo mitohondriji.

Prilikom stapanja spermija i jajne stanice spermij u jajnu stanicu ubacuje svoj DNK, koji je nositelj nasljednih informacija oca. Jedan lanac DNK-a oca i jedan lanac majke spajaju se i stvoren je novi DNK koji je spoj nasljednih svojstava majke i oca te nastaje nova stanica iz koje će izrasti novo biće koje ima pola majčinih, a pola očevih gena, jer ima pola majčinog i pola očevog DNK-a.

Ostatak tijela spermija, tj. njegova citoplazma, zajedno s njegovim mitohondrijima koji mu daju energiju za utrku s drugim spermijima, ostaje nakon spajanja s jajnom stanicom izvan nje.

U jajnu stanicu ulazi samo jezgra spermija koju čini spermijev, očev DNK, a njegovi mitohondriji propadaju u bespućima majčinog lijevog ili desnog jajovoda.

Jezgra spermija s očevim DNK-om ulazi u jajnu stanicu koja u procesu oplodnje zadržava i svoju citoplazmu i njoj pripadajuće mitohondrije, jer mitohondriji i energija koju oni proizvode potrebni su da bi se zametak dijelio, rastao i stvorio to novo biće kojemu je čitav proces u službi.

Tako se s koljena na koljeno prenose samo mitohondriji jajnih stanica – odnosno majki. Sve nas to vrlo lako navodi na zaključak da su majke gospodarice života, jer sve je tu pola-pola, ali tu malu prevagu na majčinu stranu nosi upravo ta jedna molekula DNK-a iz mitohondrija koju nikako ne možemo naslijediti od oca, ona je isključivo nasljedstvo majke. Ona ne utječe na naš fenotip, na naš izgled ni na naš karakter, ali bez nje, bez te jedne jedine molekule fenotip i genotip su ništa, ne postoje jer ih nema što stvoriti.

Žene su tako prenosioci posebnog koda života preko svojih kćeri gotovo od Eve do danas, jer i sinovi će imati majčin DNK iz mitohondrija, ali on će propasti prilikom oplodnje, a njihova će djeca nositi mitohondrijski DNK isključivo svoje majke-nositeljice ploda.

Ako se rodi kći, ona će tako jednom majčin i svoj mitohondrijski DNK prenijeti na svoju kćer. I tako u beskonačnost.

Praćenjem vrsta DNK-a iz mitohondrija možemo zaključiti da ako smo doista nastali od Eve, od jedne i prve žene, ili smo klonirani od jedne stanice donesene iz svemira, ta prva žena stvorena od Boga ili izvanzemaljaca trebala je roditi 7 kćeri koje su preko svojih kćeri prenosile mitohondrijski DNK i nastanile čitav ovaj svijet.

Na Evinu trbuhu leži svijet, a jedini znanstveni dokaz koji može potvrditi hipotezu da smo nastali od jedne žene upravo je ta mala molekula mitohondrijskog DNK-a, i ako stvar pogledamo šire, svi smo doista braća i sestre. Geni su se mijenjali, rekombinirali u milijardama oplodnji, onaj veliki, jezgrin DNK se mijenja, ali ovaj mali ostao je kao dokaz da majke prenose život za jednu malu molekulu više nego očevi.

Tvoj sin ima tvoj mitohondrijski DNK koji je jednak mitohondrijskom DNK-u tvoje majke i tvoje bake po majci i mitohondrijskom DNK-u svih bakinih sestara i nećakinja tvoje majke koje su rodile tvoje tetke. Tvoj sin ima mitohondrijski DNK jedne od sedam Evinih kćeri. On se, dakako, mijenjao, ali ipak je pratio žensku liniju, sve do tvoje mitohondrijske tvorevine. On neće prenijeti tvoj mitohondrijski DNK svojoj djeci, ali on će ostati u svim ženama iz tvog „plemena“ i bit će dokaz tvog postojanja duboko u prošlost i još dublje u budućnost. To je tvoja trajna ostavština svijetu. Tvoj će mitohondrijski DNK zauvijek ostati dokaz jedne linije života, iako ga tvoje muško dijete neće nikada moći prenijeti.

Ja ću, kao i on, zauvijek ostati pripadnik plemena, ne svoga oca, već svoje majke, i nikada neću moći stvoriti novog pripadnika tog plemena, moći ću samo pomoći da neko drugo pleme, možda upravo tvoje, dobije novu nositeljicu tvoga mitohondrijskog DNK-a koji će nastaviti prijenos u beskraj.

Možda zvuči kao znanstveni temelj nekog novog ili starog matrijarhata, ali jedina potpuna linija nasljedstva je s majke na kćer, jer jedino što se u evoluciji može pratiti unazad i unaprijed jest ono što se prenosi s majke na kćer. Genetski se materijal muškaraca u evoluciji ne gubi, ali se mijenja do neprepoznatljivosti. Ženski se jednako tako mijenjaju u tisućama rekombinacija s genima očeva njihove djece, ali majke i kćeri u sebi nose dokaz da je njihovo nasljeđe jedino potpuno, a to je taj majčinski, mitohondrijski DNK.

Ti si zato kći mitohondrijske Eve.

Ti sama si mitohondrijska Eva.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.