Mesari | Drago Glamuzina

DRHTAVI JELENI

kockari i ljubavnici zapravo igraju kako bi izgubili

Pala je noć
i Mahler je otišao po Gropiusa,
dvojica muškaraca dugo su hodali u tmini, jedan iza drugog,
ne izmjenjujući ni riječi.
Kad su stigli, Mahler pozove Almu i ostavi je u salonu
s njenim ljubavnikom.
Kad Alma napokon ode po Gustava
zatekne ga
kako čita Bibliju – i drhti, siguran sam
da drhti. Zatim joj kaže:
“Ono što učiniš bit će najbolje”.

Nekoliko minuta poslije Mahler, sa šeširom u ruci,
prati Gropiusa do ograde njihova posjeda
osvjetljujući mu put lampom.

Potom sjeda i na rukopisu Desete simfonije
drhtavom rukom piše:
“Za tebe živjeti, za tebe umrijeti Almši”.

Devet godina poslije Mahler je mrtav a Alma živa. Godina je
1918. i stasiti poručnik njemačke vojske i osnivač Bauhausa
Walter Gropius vraća se iz rata. Po dolasku u Beč najprije
odlazi po punačkog Franza Werfela i vodi ga doma. Tamo
taj četiri puta ranjeni graditelj gradova pada na koljena
pred Almom,
i njenim ljubavnikom,
i drhtavim glasom kaže:
“Sve je moja krivica”.

A sutradan, za devet ili petnaest godina? A što ste mislili:
Franz Werfel – koji se proslavio novelom “Nije kriv ubojica,
kriv je ubijeni” – gleda s prozora svećenika koji svakog jutra
i večeri dolazi njegovoj ženi i
drhtavim glasom
kaže:
“To je Almina posljednja ludost”.