Mesari | Drago Glamuzina

SVE JE BAŠ ONAKO KAKO TREBA BITI

kraj je kolovoza. prije desetak godina.
nepoznat muškarac i nepoznata žena
sjede za našim stolom i prepiru se.
pred nama koji smo,
za razliku od njih, tek malo pripiti.
tek toliko da se ne dignemo i odemo.
ona govori o mrljama koje je opet
pronašla na njegovim hlačama.
o kurvi koju ševi na poslu.
zatim kaže – a tako sam ga voljela, i ispriča
kako je na dan vjenčanja
svršila prije nego što je dodirnuo.
od čiste sreće.

sinoć, u krevetu,
ležali smo i šutjeli,
slušali kako kazetofon
struže u drugoj sobi.
rekla si – sve je baš onako
kako treba biti,
a ja sam se sjetio te žene
pobožnog ushita s kojim nam je pričala
o svom orgazmu. tvoje ruke u mojoj
dok smo je slušali.