Mesari | Drago Glamuzina

TREBAO BIH OTIĆI DO KUHINJE, UZETI NOŽIĆ I PREREZATI TA SLOVA

prošlo je već šest godina otkako smo kupili stan
ali ja sam tek prije nekoliko dana
ugledao slova urezana u rub zahodskih vrata.
piše – Boris.

Boris je bio sin čovjeka koji nam je prodao stan,
Srbin zaljubljen u Hrvaticu s kojom je 1993. pao
s vrha zgrade pod prozor svoje sobe. Borisovi su
roditelji tada odselili iz grada a mi smo
njihovu priču doznali od susjeda.
nije nam se svidjelo što ćemo živjeti u stanu koji je
prodan samo zato što je njegov stanar volio osobu koju nije
smio voljeti. ali mi za to, kad smo ga kupovali, nismo
znali, a osam godina smo bili podstanari i za stan se
zadužili preko glave – branili smo se pretvarajući ga
u dom.

ponekad bismo tu priču o našem stanu ispričali
gostima. rijetko, ozbiljno i s pijetetom, ali – eto
priznajem – i kao bizarnost koja će oživjeti šepajući
razgovor.