Kali Juga : priče za malu djecu | Boris Gregorić

“FOXHEAD”

 

Sjedilo je tako jedne večeri u tihom baru pet-šest, možda čak i sedam, prijatelja. Rominjala je, pretpostavlja se, kišica. Bar je bio prepun dima, ali glazba je bila stara, prava, stari hitovi bez majmunskog brundanja, stoga uglavnom jako pozitivna. Bar je bio dupkom pun. U sredini male prostorije nalazio se stol za biljar. Pool, zvali su ga jednostavno. Na njihov drveni stol, s izrezbarenim imenima bezbrojnih generacija pijanaca, stizali su vrčevi piva, jedan za drugim. Pitchers, zvali su ih jednostavno. Uostalom, sve je ovdje bilo jednostavno, osim njih samih. Čuli su se različiti naglasci, dijalekti, strani jezici. Bio je to zapravo jedan pravi Babilon. Prijatelji nagurani oko jednog stola. Booth, zvali su to bez nekog pretjeranog pjesničkog kompliciranja. Svi oni nagurani u taj premali prostor, pričajući vrtoglavo, istovremeno, bez glave i repa!

Vrijeme je neprimjetno, nemilosrdno letjelo, letjelo kao da je bilo balon u priči Julesa Vernea. Iznad šanka nalazila se glava preparirane lisice. Zurila je praznim pogledom kroz one koji su se tiskali oko šanka čekajući da naruče ili pijuckajući svoje pivo.

“Kakvo osvježenje”, rekla je jedna Ana.

“Da, sve one silne jelenske glave pomalo su patetične. Svakako je zanimljivije imati glavu punjene lisice na zidu”, rekao je pisac.

Francesco je učio hrvatski i mislio je da stalno pričaju o nečemu što je bilo važnije nego što je zapravo bilo.

“Divlje svinje također su lijep zidni ukras”, dodao je pisac-lisac.

Mislili su – kakav zločesti krivolovac, a pisac se zapravo samo šalio. Imao je mračan smisao za humor. Odjednom im se pridružila nekakva lezbijka! Bila je polunaga i pomalo vulgarna. Svijet se, u međuvremenu, oko njih dobro urušavao. Odjednom, upališe se, bolno, sva svjetla u baru. Već su prošla dva sata ujutro. Kad su, u grupama od dvoje-troje, gosti lokala počeli izlaziti van, nakon fajronta, nisu zatekli ništa osim sablasne, savršeno sablasne tišine. Grad kao da je nestao. Samo je još jedna svjetiljka neodlučno treperila iznad ulaza u dućan preko puta raskršća na kojem se nalazio lokal. Čitav grad, osim bara iz kojeg su upravo izašli, bio je mračan i neprepoznatljiv. Nešto se strašno, strašno dogodilo dok su oni, zatočenici bara koji je čuvala glava preparirane lisice, pili i družili se kao da je bila riječ o posljednjoj noći na zemlji, nakon koje će sve krenuti najbolje čim se malo raščiste dim i pepeo…

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.