Kali Juga : priče za malu djecu | Boris Gregorić

BALONOM IZNAD GRADA

 

Kraj je ljeta, pa se nebo često mrači. Zgrade su pokrivene sjenom teških, olujnih oblaka. Žene skupljaju rublje prije kiše, dok se u daljini čuje podmukla grmljavina. U telefonskoj slušalici bruji djevojčin glas. “Dođi”, kaže, “ovamo na ručak.” On sluša elektroničku glazbu – Napad na policijsku stanicu Johna Carpenter. Sviđa mu se glazba toga redatelja.

“Radim, ne znam.”

“Ispeći ću pitu od trešanja”, kaže ona. Znala je da voli pitu od trešanja.

“Pišem, radim”, kaže on.

Nimbusi, sada već sasvim crni, počnu ispuštati svoje prozirne suze. Ona se naljuti i ubrzo se razgovor prekinu. Posvuda, osim u njegovoj sobi, brujali su televizori. Iznad zgrada preko puta strše četiri goleme građevinske dizalice kao četiri Kiklopa. Na kraju svake od njih visi crvena zastavica. “Opasnost!” U susjednom stanu pričali su o dječaku koji se bacio s vrha susjednog nebodera.

“Razbio se k’o palačinka”, čuo se muški glas bez traga emocija. “Nekoliko sekundi i šlus”, čuo se nečiji glas, mekši, ženski. “Kakva tragedija”, reče isti glas, ali bez iskrenosti. “Ljudi smo, a ne mravi”, nastavi nečiji glas iza zida, sada malo manje grub. Pljusak se pomaknuo iznad kvarta, krenuvši prema istoku. On okrenu njezin broj. “Evo me, stižem”, reče. “Čim uhvatim prvi autobus.”

Prozori se otvaraju, sunce se ponovo rađa i – ptice kruže iznad zgrada. Lupanje vrata u haustoru, po sobama, na frižiderima, automobilima. Rompotanje lonaca i pribora za jelo. Nečije zvono resko zazveči, kvareći nedjeljni spokoj.

On izađe na balkon, gdje privezan užetom čeka njegov crveno-bijeli balon kojim će se dići naglo, visoko iznad ovih betonskih košnica, visoko iznad svojih dječačkih snova, iznad grada koji će zavoljeti, jednom, davno, u nekom vremenu koje se već negdje dogodilo.

Ljuljat će se, uskoro, ondje, visoko iznad grada u balonu koji će se dizati sve više i više, u neko novo, drugačije, prostranije vrijeme. Na primjer, dan će tada trajati 36 sati, a godina će stoga imati 548 dana!

“Imat ćemo puno više vremena”, sretno pomisli on vješto ulazeći u balon, odvezujući užad i naglo se dižući iz kanjona zgrada, visoko iznad svojega grada ponovo okupanog suncem.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.