Kali Juga : priče za malu djecu | Boris Gregorić

CRVENA JEDRA SUNCA ZALAZEĆEG

 

U malome kafiću na rubu highwaya sjedi Leoncavallo i gleda crveni suton kako leluja nad Knežijom i Srednjacima. Ona pokušava biti vedra. On je, zapravo, ne voli. Ni ona njega, izvjesno. Postoji samo znatiželja, barem na početku “veze”. Sunce je već sasvim nisko na horizontu. Nebo je suviše daleko ovdje na rubovima uzavrelog grada, još dalje nego obično, na drugim mjestima. Modro i zeleno, već je prošao još jedan svibanj, već je počinjalo pravo ljeto.

“Pokušavam te voljeti, ali…”

“Da?”

“Ali ne mogu. Ne ide mi. Oprosti, nisam kriv, ali ne ide mi. Još se nisam oporavio.” “Za ljubav treba vrimena, treba hrabrosti, strast se brzo troši, treba bit strpljiv”, kaže ona, ali nije nimalo tužna.

“Žene su ponekad tako proračunate”, pomisli Leoncavallo. “Ali svakako ima u nama svima previše sentimentalnosti, pa je to gotovo normalno”, ponovo pomisli, pomalo metafikcijski. “Eto, na primjer, ovaj zalazak sunca, picerija na rubu grada, jedna stara, stara pjesma debeljucka Fatsa Domina…”

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.